Ginter Gras je rođen 1927. godine u poljsko-nemačkoj porodici. Ranjen je i zarobljen 1945. godine. Nakon studija umetnosti, neko vreme je živeo u Parizu i Berlinu radeći kao vajar, grafičar i pisac. Njegova profesionalna biografija počinje 1959., kada je iz štampe izašao roman Limeni doboš. Gras je nosilac niza uglednih književnih nagrada i počesnih doktorata mnogih svetskih univerziteta. Nobelova nagrada za književnost uručena mu je 1999. godine. U njegova najznačajnija dela spadaju Limeni doboš, Lokalna anestezija, Plodovi mašte i razmišljanja, Hodom raka , Pisma 1959-1994.
01.01.00
Pobjeda
02.02.2003.
NAJVECA BRODSKA TRAGEDIJA NA SVIJETU, POSLUZILA KAO INSPIRACIJA GINTERU GRASU
Prica iz potisnute istorije
"Hodom raka" je dokumentarno-fiktivno djelo koje govori o tragediji na kraju Drugog svjetskog rata, a zrtve su bili NJemci. Gras je osvijetlio manje poznatu stranu i njemacke patnje i visegodisnjeg cutanja o njoj
Mocna njemacka krstarica "Vilhelm Gustlof" u noci, 30. januara 1945. godine napustila je ratnu luku Gotenhafen na Baltiku i zaplovila ka zapadu. Bjezala je ispred sovjetskih snaga, koje su polako osvajale region. Brod je bio konstruisan da preveze maksimalno 1.865 ljudi, ali u tom trenutku na njemu se nalazilo, prema posljednjim podacima, cak 10.582 vojnika, mornara, ranjenika, bolesnika, zena, djece, starih - uglavnom NJemaca. Nadajuci se da ce pobjeci od surove sudbine, nijesu ni slutili da ce te hladne noci ubrzo postati zrtve najvece pomorske tragedije na svijetu (cak pet puta vece od "Titanika"!). Torpeda ruske podmornice S-13 potopli su njemacki brod, a za samo 50 minuta Baltik je postao ledena grobnica za 9.343 ljudi. Cudom, spaseno je 1.239 putnika.
Ovaj istiniti dogadjaj posluzio je kao size za najnoviji roman "Hodom raka" njemackom nobelovcu Ginteru Grasu. "Vilhelm Gustlof" sagradjen je poslije oporavka NJemacke od ekonomske krize, po ideji Adolfa Hitlera 1937. godine, da bi predstavljao simbol ozivljavanja njemacke nacije, kao velike sile i arbajtsfronta. Ta prva njemacka krstarica, zaplovila je Sjevernim morem vec 2. aprila 1938. godine i dobila ime po nacisti Vilhelmu Gustlofu, sefu svajcarskog ogranka zloglasnog NSDAP-a, ubijenog 1936. u atentatu koji je pocinio Jevrejin David Frankfurter. Prvog septembra, kada je 1939. poceo Drugi svjetski rat, brod je promijenio ime i svoju prvobitnu funkciju. Od tada, pa do potonuca, bio je "bolnicki brod D". Dakle, bio je neka vrsta pokretne bolnice, koja je plovila izmedju Nemacke i Norveske.
Grasovo djelo "Hodom raka" je dokumentarno-fiktivni roman, a govori o ovoj pomorskoj tragediji o kojoj se godinama cutalo. Romanom je pisac osvijetlio manje poznatu stranu i njemacke patnje. Posije decenija iskljucivo njemacke krivice, pokazao je svijetu i drugu stranu surove istine rata. Hodom raka - korak unaprijed, dva ustranu - Ginter Gras je rekonstruisao istoriju naciste Vilhelma Gustlofa. Zivotni putevi atentatora Frankfurtera i komandanta ruske podmornice Aleksandra Marineska, preklapaju se paralelno u Grasovom djelu pri potapanju broda.
U knjizi je pisac, takodje, ozivio i svoje junake iz prethodnih djela. Pazljivi citaoci prisjetice se Tule Pokrifke iz "Dancinske trilogije", a njen sin Paul je osnovni narator knjige. Kao novinar koji se zasitio pisanja, Paul ce na internetu otkriti neonacisticki veb-sajt i na njemu naci dosta podataka vezanih za istoriju broda "Vilhelm Gustlof". On je tu pricu mnogo puta i ranije slusao, ali istrazujuci, dolazi do otkrica da prica ima nastavak koji ga se neposredno tice. Naime, na tom sajtu pronaci ce i svog sina Konija koji zivi kod svoje majke, Paulove razvedene zene. Pored paralelnog toka otac-sin pojavljuje se i mladi njemacki Jevrejin David koji se identifikuje sa atentatorom Davidom Frankfurterom, kao sto se Koni identifikuje sa Gustlofom. Dopisujuci se, David i Koni, ubrzo postaju zestoki protivnici, da bi se jednoga dana obracunali licem u lice. U toj epizodi Gras je izrazio realnu sliku nasilja i brutalnosti na njemackoj neonacistickoj sceni.
Strahota koja je zadesila njemacki brod "Vilhelm Gustlof" mnogima do ovog Grasovog romana bila je gotovo nepoznata. O njoj je u poslijeratnim godinama u NJemackoj govoreno malo, teme su bile uglavnom bombardovanje Drezdena, patnje pred Staljingradom, ruska okupacija Istoka. Prica o "Vilhelmu Gustlofu" dugo je progonila Gintera Grasa. Ona se nalazi u dva poglavlja u romanu "Limeni dobos", i u jednoj od novijih Grasovih knjiga, "Moj vijek", u okviru podsjecanja na pricu koja je zagubljena na putu istorije... Tu je, govoreci kroz lik ratnog reportera, Gras zapisao: "Vidio sam brodove pretrpane civilima, ranjenim vojnicima... i video sam i "Vilhelma Gustlofa" tri dana prije nego sto ce biti potopljen, a ni rijec nijesam napisao... vidio sam sve, a napisao nista".
Poslije ovog Grasovog romana, revitalizovalo se pitanje tragedije "Vilhelma Gustlofa", ali i drugih njemackih nesreca koje su bile dio njihove potisnute istorije. U njemackim medijima Grasovu najnoviju knjigu karakterisu kao "najbolje djelo u njemackoj knjizevnosti poslije Tomasa Mana", te da je Gras "poput svojih velikih uzora - Verfela, Orvela, Levija, Solzenjicina, literarno transponovao gorku i tamnu proslost nacionalsocijalisticke NJemacke". O "Hodu raka" vec se raspravlja kao o "poduhvatu terapije drustva od kolektivne traume", ali i o "psihologizirajucoj farsi", "pedantnoj didaktickoj kalkulaciji", "pokusaju da se njemacke zrtve otrgnu zaboravu". Ima i onih koji zastupaju misljenje da je Gras vjesto instrumentalizovao literaturu zarad drugih, politickih ciljeva.
Ali, jedno je tacno - knjiga je izazvala ogromno interesovanje, ne samo strucne, vec i najsire javnosti. U minuloj godini "Hodom raka" bila je najcitanija knjiga u NJemackoj prema bestseler listi objavljenoj u "Spiglu". Ni nase izdavace roman nije ostavio ravnodusnim, tako da su je, vec u maju 2002. nasi citaoci imali pred sobom. A, u Grasovoj domovini o "Vilhelmu Gustlofu" se uveliko snimaju film i televizijska serija.
Vujica Ognjenovic
