Gomora

18.12.07 Vijesti

"Gomora - putovanje kroz ekonomsku imperiju i san o dominaciji Kamore" je dokumentarni roman italijanskog novinara Roberta Savijana o uticaju kriminala na cio svijet. U ovoj ubjedljivoj i brižljivo dokumentovanoj knjizi Roberto Savijano je rekonstruisao beskrupulozne ekonomsko-finansijske i osvajačke mehanizme klanova Napulja i Kazerte, povezujući istovremeno i svojom pripovjedačkom fantazijom poslovne mehanizme Kamore (odnosno "sistema"). "Gomora" je spoj istraživačkog rada i književnosti, prepuna realnog užasa i uznemirujuće draži, knjiga u čijem je svakom dijelu njen mladi autor uvijek prisutan u prvom licu. Izdavač knjige je beogradska "Geopoetika", a prevodilac je Anđela Arsić.
"Gomora" je u Italiji prodata u preko sedam stotina hiljada primjeraka, a prevedena je na 20 jezika. Roberto Savijano (1979) donedavno je živio u Napulju. Zbog prijetnji iz vrha mafije, odnedavno je na nepoznatoj adresi uz policijsku pratnju. Samostalni je novinar. "Gomora" je njegova prva knjiga.
Savijano je u ovoj knjizi objelodanio tokove poslovne organizacije koja je svoje pipke proširila na cijelu planetu, a gotovo je nemoguće otkriti koliko se bogatstvo stvara putem finansijskih operacija, a koliko prolivanjem krvi. U "Gomori" se otkrivaju ilegalni tokovi kapitala koji dolazi iz Kine, načini proizvodnje tekstilnih proizvoda, "kopija" poznatih marki, njihova distribucija u legalne tokove, šta se krije iz tendera za izgradnju raznih objekata, ko i kako utiče na razne finansijske tokove i poslove. Tu su i detalji o trgovini puškama tipa "kalašnjikov" iz magacina bivših socijalističkih zemalja. Posebno su zanimljivi portreti savremenih bosova južne Italije: Đenarina Makeja, Sandokana Skjavonea, Ponoćnog Debeljka, Čiruca Milionera, kao i uloga žena unutar klanova.
Najveći broj arhetipskih zločinaca, koji su dostigli vrhunac mafijaške harizme, navodi Savijano, poticao je s prostora od nekoliko kilometara u Kampanji. Čak je i Al Kapone bio porijeklom iz Kampanje. Njegova porodica je poticala iz Kastelamare di Stabije u napuljskoj provinciji. On je prvi bos koji se uhvatio u koštac s filmom. Njegov nadimak "Scarface", Lice s ožiljkom, zbog ožiljka na obrazu, preuzeo je Brajan de Palma u svom filmu o kubanskom bosu, a već znatno ranije se pojavio kao naslov filma Hauarda Hoksa iz 1932. Al Kapone je tada dolazio na snimanje sa svojom pratnjom kad god je bila neka akciona scena, a naročito neka snimana u eksterijeru, kojoj je mogao da prisistvuje. Bos je htio lično da se uvjeri da Toni Kamonte, glavni junak "Lica sa ožiljkom" koji je bio inspirisan njime, ne djeluje previše banalno.
Roberto Savijano je pronicljiv posmatrač. On primjećuje da iz svijeta kriminala ne crpi samo kinematografija inspiraciju za svoja najupečatljivija djela poput "Kuma" već i krimanalci prihvataju obrasce ponašanja promovisane u filmovima, prilagođavaju sopstvenu pojavu nekoj prepoznatljivoj holivudskoj masci da bi izgradili imidž momka koji uliva strah u kosti. Poslije Tarantina, oni više ne pucaju pravo, već cijev pištolja drže iskrivljeno, tjelohraniteljke žena bosova su obučene kao Uma Turman u filmu "Kill Bill", imaju plavu kosu i fluorescentno žute trikoe, a jedna žena koja je nakratko sarađivala sa policijom imala je nadimak Nikita. Poslije opisa deponija iz "Gomore" neki čitaoci će Italiju vjerovatno zamisliti kao jedan od krugova pakla. Jug Italije je skladište otpada svih vrsta. Poslove skladištenja otpada kontrolišu klanovi. Naravno, i od otpada je napravljen biznis, klanovi i posrednici su zaradili za četiri godine 44 milijarde eura, natopivši otrovima zemlju, podižući oko gradova planinske lance otpada, od kojih je najopasniji heksavalentni hrom, izazivač kancera. Na deponiji završavaju i tijela mrtvih koji su u grobljima više od 40 godina. Po pravilu, trebalo bi ta tijela ekshumirati i prenijeti na određena mjesta. Ali, klanovi za nižu cijenu to odrađuju, tako što posmrtne ostatke odnose na deponije. Poput malih Hamleta, djeca sa deponija odnose neoštećene lobanje, čiste ih i prodaju na buvljacima za 100 eura. Za neoštećen grudni koš dobijaju 300 evra. Romski dječaci dobijaju po 50 evra za paljenje gomile otpada. Neki od njih su čak i obučeni da voze kamione unutar otpada i istovaraju kamione sa opasnim materijama, jer su vozači svjesni opasnosti tereta koji voze. Jedino što ta djeca ne znaju da će nakon tih usluga kamiondžijama u najboljem slučaju moći da žive desetak godina.
I na kraju, potrebno je pomenuti da Savijano piše i o kriminalnim rabotama vezanim za šverc cigareta preko Crne Gore u Italiju. Tu je i priča o krijumčarenju oružja koju je pod plaštom humanitarne pomoći sproveo Željko Ražnatović Arkan sa vođom klana Kazalea, početkom devedesetih godina. Toliko o neslavnom spominjanju, da ne otkrivamo detalje, jer knjigu vrijedi pročitati. Ima uslova da “Gomora” postane bestseler i na ovim prostorima jer se u njoj naslućuju užasavajuće stvari koje uskoro mogu postati i naša stvarnost.

ŽENE KAO VOĐE KLANOVA

Žene su oduvijek bile prisutne u dinamici moći klanova. Ako bi muž ili momak neke žene završio u zatvoru, onda bi ona od klana dobijala platu. Žena sigurno i djevojka ako je trudna, ali desi se da se ponekad više djevojaka prijavi kao potencijalna djevojka radi plate, pa onda momak iz zatvora mora da presudi koja je prava. Članovi klana se čuvaju SIDE. Zaražene ubijaju, jer ne postoji mogućnost da kontrolišu njihove kontakte, a tako i smanjuju rizik zaraze. Rijetko kad su žene vođe klanova, ali primjer Ane Mace pokazuje da znaju da budu racionalnije i prisebnije od muškaraca. Zasluga žena su i mnogobrojni padovi i hapšenja velikih bosova.
V.OGNJENOVIĆ