24.04.09
Niko nema monopol nad istorijom
Od Arne Vestad
U Beogradu je nedavno boravio Od Arne Vestad, poznati evropski istoričar norveškog porekla, za koga kažu da je pomerio istoriju istraživanja hladnog rata. Vestad je bio i svedok događaja koji su obeležili istoriju sedamdesetih, osamdesetih godina, bio svedok hladnoratovskih događanja u severnom Pakistanu i Avganistanu, držao brojna predavanja studentima.
Svojim radom mnogo je učinio na otvaranju arhiva širom sveta, a izučavao je istoriju Jugoslavije i Srbije, koja se u ovim okvirima pokazala kao svetska istorija...
Tvrdite da se ovom knjigom u prvom redu obraćate i političarima..
- Veoma sam srećan zato što je knjiga izašla jer će biti vodič nekim političarima da nešto nauče iz nje. Što se tiče intervencija, ovde su se sve intervencije završavale pravom katastrofom, kako za one koji su intervenisali, tako i za one nad kojima je intervenisano.
Spadate u red onih istoričara koji su uvek na licu mesta, koji, osim iz arhiva, crpe informacije iz samog života. Bili ste svedok mnogih događaja. Koliko je to bitno za nekog ko se bavi izučavanjem savremene istorije?
- Ovde je isto tako važno i to što sam u ovu knjigu mogao da uključim sve ono što sam video, doživeo i posvedočio kada sam kao mlad čovek boravio u kriznim područjima i video svojim očima kako su se države takmičile u intervencijama, pre svega u Pakistanu i na avganistanskoj granici.
Bavili ste se krupnim događajima, glavnim akterima i figurama svetske politike. Ipak, niste izostavili ni običnog čoveka, ljude koji su trpeli i živeli posledice tih događaja.
- Uspeo sam da pokažem odozdo šta je bila uloga i šta su o hladnom ratu mislili obični ljudi koji nisu imali ulogu u tom ratu, koji je bio na ulici i razmišljao kako treba da se postavi i da živi u tom hladnom ratu. Važno je reći da osim posmatranja odozdo ima i onih gore koji kreiraju politiku. Tu je uloga istoričara koji treba da uđe u suštinu stvari i istraži kako se ponaša običan čovek.
Kažete da ste upravo u Beogradu dobili najviše materijala za svoju knjigu.
- Ako čovek hoće da posmatra globalni hladni rat, gde su veliku ulogu imali nesvrstani i oslobodilački pokreti, onda je istraživanje vezano za Jugoslaviju veoma bitno jer je ona imala veliku ulogu pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Za mene je veoma čudno što to ne koriste istoričari sa prostora bivše Jugoslavije jer bi umnogome mogli da doprinesu novijoj svetskoj istoriji. Ima onih koji ovde rade na tome, ali mislim da bi trebalo podstaći mlade generacije da se time bave jer mislim da ima zaista dosta toga da se radi. Ovo je vrlo interesantno područje, jer je ovde jedna internacionalna zemlja gde se dosta toga dešavalo. Krajnje je vreme da shvatimo da danas nisu više oni veliki ti koji drže monopol nad istorijom.
Novija istorija Srbije i bivša Jugoslavija bile su takođe tema vašeg istraživanja...
- Proučavao sam ono što je bilo u arhivama, kao i sam pad Miloševićevog režima. To je pravi zlatni rudnik za naučnika koji na tome radi. Od pedesetih godina prošlog veka Jugoslavija je na globalnom nivou bila veoma važna, kotirala se među prvih deset činilaca na međunarodnoj lestvici. Jugoslavija je za mnoge oslobodilačke pokrete bila glavni izvor snabdevanja oružjem. Ako, na primer, posmatramo slučaj Angole i delovanja oslobodilačkog pokreta u ovoj zemlji, on se gotovo ne bi ni odvijao ili bi se odvijao potpuno drugačije da nije bilo pomoći i uticaja Jugoslavije i Tita. Mnogo toga može da se nauči iz Titovih razgovora sa mnogim vođama jer su oni hteli da s njim razgovaraju o onome što sa drugima nisu. Na primer, rat 1967. na Bliskom istoku se najbolje može proučiti iz razgovora sa Titom, koji je sa arapskim vođama svakodnevno bio u vezi!
Rekli ste da velike sile danas nemaju monopol nad istorijom. Ko, zapravo, ima?
- Monopol nad istorijom danas nema niko. Mislim da i naučnici i novinari koji se bave istraživanjem ne treba da se koncentrišu na svoju želju, već da stvari treba da posmatraju globalno. Mnogi to ne shvataju.
Mila Milosavljević