Jovan Jovanović Pižon (1869-1939) bio je jedan od značajnih učesnika u političkom životu Srbije pre i tokom Prvog svetskog rata, kao i u potonjoj jugoslovenskoj državi.
Kao diplomata službovao je u skoro svim diplomatskim zvanjima: u Beogradu, Carigradu, Sofiji, Skoplju, Atini, Kairu, Cetinju, Beču i Londonu. Godine 1904. postavljen je za šefa Konzularnog odeljenja, a 1911. za načelnika u Ministarstvu inostranih dela. Bio je još dva puta na značajnijim funkcijama - ministar spoljnih poslova (1912, svega dva i po meseca) i ministrov pomoćnik (1914-1916). Karijeru diplomate završavao je dva puta, budući da je dva puta penzionisan, posle vršenja funkcije poslanika u Londonu (1916-1918) i imenovanja za poslanika u Vašingtonu, ali na tu dužnost nije stupio (1920).
Vreme kada je Jovanović bio u diplomatskoj službi Kraljevine Srbije, period je njenog najvećeg uspeha i vreme kada su diplomatiju srbijanske države vodile vrhunske diplomate, predane svom poslu i svojoj državi.
23.03.15 Politika
Kraljevina Srbija u Pižonovom dnevniku
Dnevnik 1896-1920
Diplomata, profesor, književnik Jovan M. Jovanovića Pižon, ispisao je stranice dragocene za proučavanje diplomatije Srbije, koje su sada priredili Radoš Ljušić i Miladin Milošević
Jovan M. Jovanović (1869–1939), bio je jedan od značajnih učesnika u političkom životu Srbije pre Prvog svetskog rata i tokom njega, kao i u potonjoj jugoslovenskoj državi. Poznat je pod nadimkom Pižon. Njegov prijatelj Pavle Popović oslovljavao ga je s nadimkom Piđonino.
Novosadski „Prometej”, Radio-televizija Srbije i Arhiv Jugoslavije, objavili su „Dnevnik” (1896–1920) Jovana M. Jovanovića Pižona, koji su priredili Radoš Ljušić i Miladin Milošević.
Rođen u Beogradu, gde se i školovao, završivši osnovnu školu, gimnaziju i Pravni fakultet. Lisans (licencijat) prava, odbranio je u Parizu. U državnoj službi bio je od 1892, ponajviše u diplomatiji. Jedini poslovi izvan ove službe bili su mu: pisar u beogradskom varoškom sudu (1892), vanredni profesor Administrativnog prava na Velikoj školi (1900–1901) i sekretar Ministarstva finansija (1903). Ostalo vreme proveo je u diplomatskoj službi, u Ministarstvu inostranih dela, počev od 1896. godine. Kao diplomata, službovao je u skoro svim diplomatskim zvanjima u Beogradu, Carigradu, Sofiji, Skoplju, Atini, Kairu, Cetinju, Beču i Londonu. Godine 1904. postavljen je za šefa Konzularnog odeljenja, a 1911. za načelnika u Ministarstvu inostranih dela.
Bio je još dva puta na značajnijim funkcijama – ministar spoljnih poslova (1912, svega dva i po meseca) i ministrov pomoćnik (1914–1916). Karijeru diplomate završavao je dva puta, budući da je dva puta penzionisan, posle vršenja funkcije poslanika u Londonu (1916–1918) i imenovanja za poslanika u Vašingtonu, ali na tu dužnost nije stupio (1920). Vreme kada je Jovanović bio u diplomatskoj službi Kraljevine Srbije, period je njenog najvećeg uspeha i vreme kada su diplomatiju srpske države vodile vrhunske diplomate, predane svom poslu i svojoj državi.
Jovanovićevo penzionisanje nije označilo kraj njegove karijere. U novoj državi posvetio se unutrašnjoj politici, pošto se prihvatio poslaničkog zvanja (1920–1925). Bio je član Zemljoradničke stranke i po mišljenju Jaše Prodanovića njen „stvarni šef”.
Vredna je pažnje i Jovanovićeva književna delatnost, shvaćena u najširem značenju ovog pojma. Bio je saradnik u zavidnom broju listova i časopisa, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Skoro svi radovi koje je napisao odnose se na dve teme – na spoljnu politiku Srbije i na nacionalno pitanje. Pišući o ovim pojavama posle završetka Prvog svetskog rata, naročito o prvoj, Jovanović je obilato koristio svoje dnevničke zapise, koji, nažalost, nisu sačuvani u celini. Nije poznato da li ih je uništio autor, ili su nestali na neki drugi način.
„Dnevnik” Jovana M. Jovanovića, kažu priređivači, deo je njegove bogate zbirke dokumenata koja se čuva u Arhivu Jugoslavije i sadrži 92 arhivske kutije. Arhivistički je obrađen jedan njen deo, 69 kutija. Preostali deo još je neobrađen, ali se može nesmetano koristiti pošto je urađen odgovarajući popis sadržaja preostalih kutija. „Dnevnik” se čuva u kutiji broj 54. Manji deo pisane zaostavštine Jovana M. Jovanovića nalazi se u Arhivu Makedonije u Skoplju.
Razdoblje koje obuhvata Jovanovićev „Dnevnik” vreme je kada je obavljao diplomatske poslove, iz tog razloga on je, pre svega, posvećen spoljnoj politici Kraljevine Srbije. Nije poznato da je posle završetka Prvog svetskog rata nastavio da vodi dnevničke beleške. Jovanovićev „Dnevnik” malo je korišćen u istoriografiji, jer je rukopis skoro nečitljiv, mastilo izbledelo, a slova su ispisana sitno, te su stoga teško prepoznatljiva. Neka mesta su sasvim nečitljiva, što je naznačeno u samom tekstu, u vidu napomene priređivača.
Jovanovićev „Dnevnik” nije redovno vođen, ima praznina, ali kada se pogleda u celini, ostavlja utisak impozantnog dela i po obimu i po značaju podataka korisnih istraživačima Velikog rata, pre svega za proučavanje diplomatije Srbije, njenih odnosa sa saveznicima i neprijateljima, kao i Jovanovićeve uloge u svim tim zbivanjima. „Dnevnik” počinje 1896, a završava se 1920. godinom. Jovanović nije uredno vodio dnevničke beleške sve do 1914, ali jeste u periodu 1915–1918, a delimično i do 1920. godine. Može se reći da su dnevni zapisi od avgusta 1916. do kraja 1918. redovni, opširni i sadržajni. Nedostaju, nažalost, dnevnički zapisi iz 1914. Datumi u „Dnevniku”, napominju priređivači, po starom su kalendaru, osim u onom delu dnevničkih zapisa koji se odnose na period od 22. decembra 1919. do 2. januara 1920. godine. Novi kalendar u Kraljevini SHS počeo je da se upotrebljava 15. januara 1919, kada je taj datum postao 28. januar.
Z. Radisavljević