Cveće zla

03.04.04 Pobjeda

Godinu dana uoči pojavljivanja svoje znamenite knjige "Cvijeće zla", kojom će u poeziji otpočeti doba evropske Moderne, Šarl Bodler je u pismu advokatu Narsisu Anselu, upućenom iz Brisela 18. februara 1866. godine, napisao: "U tu groznu knjigu unio sam cijelo svoje srce, svu svoju nježnost, svu svoju religiju (prerušenu), svu svoju mržnju. Istina je da ću napisati suprotno, da ću se zaklinjati svim bogovima da je to knjiga čiste umjetnosti, izmotavanja, majstorije, i varaću kao vašarski šarlatan".

Naslov "Cvijeće zla" predložio je Bodleru novinar Ipolit Babu, prilikom jednog razgovora u kafani "Lanbren".
Prvobitni naslov knjige po Bodlerovoj zamisli trebao je da bude "Lezbejke". Bodler ubrzo odustaje od te zamisli i 1843. najavljuje knjigu pod naslovom "Limbovi"! Međutim, Bodler odustaje i od tog naslova.
U "Reviji dva svijeta" Bodler je 1. juna 1855. objavio osamnaest pjesama iz buduće zbirke, koja će se prvi put pojaviti juna 1857. pod konačnim naslovom "Cvijeće zla". Drugo izdanje (bez 6 osuđenih pjesama, koje je cenzura zabranila "zbog amoralnosti") pojaviće se 1861. godine prošireno za još 25 pjesama, a treće 1867. nakon pjesnikove prerane smrti.

Alen Tibode žali što Bodler nije zadržao prvotni naslov "Limbovi" kao definitivan naslov zbirke, koju je označio kao četvrto putovanje, "nakon tri Danteova putovanja u pakao, čistilište i raj".
Mnogi kritičari i danas smatraju da ovo tvrđenje nije bez osnova. Riječ limb označava (u katoličkoj religiji) mjesto između raja i pakla. Sama riječ označava neodređeno mjesto, što u potpunosti odgovara Bodlerovom viđenju položaja čovjeka, a naročito pjesnika u svijetu, raspetog između neba i pakla.
Socijalisti utopisti, okupljeni oko Furijea i Produna, limbom su označavali razdoblje "društvenog početka i industrijske nesreće". Bodlerov savremenik, kritičar Žan Valon, komentariše zajednljivo stoga naslov: "To su, bez sumnje, socijalistički, prema tome, loši stihovi".
Kako primjećuje R. Konstantinović, Bodler je imao u vidu oba značenja: metafizički (čežnja za izgubljenim rajem) i socijalni (nemiri i melanholija omladine).

Još je Barba dĺOrvil, prikazujući prvo izdanje "Cvijeće zla", ukazao na "tajnu arhitekturu" Bodlerove zbirke.
"Cvijeće zla" se ne niže jedno za drugim kao tolike lirske pjesme, rasute nadahnućem i prikupljene u zbirku, bez drugog razloga osim da budu zajedno. Ono je manje zbirka pjesama, a više pjesničko djelo najvećeg jedinstva.

U svojoj prepisci Bodler u više mahova pravi paralelu između "Pariskog splina" i "Cvijeća zla".
"Nadam se da ću uspjeti da načinim čudniju, ili bar samosvjesniju knjigu od "Cvijeća zla", u kojoj ću združiti strašno sa lakrdijaškim, pa čak i nježnost sa mržnjom", piše u svom pismu majci 1865. godine. I dalje: "Prilično sam zadovoljan svojim "Splinom". Uopšte uzev, to je opet "Cvijeće zla", ali sa mnogo više slobode i pojedinosti, i podsmijeha".

U eseju o Edgaru Alanu Pou, Bodler ističe kako u književnosti svake zemlje postoje fatalne sudbine, stvaraoci kojima je prokletstvo tajanstvenim slovima ispisano na vijugavim borama njihovog čela. Slika pjesnika koga društvo odbacuje (i prezire), to opšte mjesto romantizma, umiruje savjest pjesnika "Cvijeće zla", koji će još više potcrtati metafizičku dimenziju pjesnikove ukletosti, "neko đavolsko Proviđenje koje priprema nesreću već od kolijevke i koje s predumišljajem baca duhovne i anđeoske prirode u neprijateljsku sredinu, kao mučenike u arenu".

Bodlerova "reakcionarnost" predstavljala je izraz revolta: nezadovoljstvo progresom koji predstavlja duhovno blagostanje bez duhovnog napretka. Slično, ako ne i istovjetno osjećanje njegovao je i Vilijam Blejk.

Čitavo Bodlerovo djelo je u znaku simetrije i saglasja: visine i dubine, dobra i zla, neba i pakla... Po Bodleru, "prirodan je hram", zato što je ona slika, odraz božanskog svijeta.
Po Platonovoj filozofiji, "predmeti našeg svijeta samo su odraz suština", a Svenderborg, koga je Bodler čitao, kaže: "Sve stvari koje postoje u prirodi, od najmanje do najveće, jesu saglasja. One su saglasja zato što prirodni svijet, sa svim onim što ga čini, postoji i nastavlja da živi prema duhovnom svijetu, a i jedan i drugi prema božanskom".

"Bodler je čovjek koji nikada sebe ne zaboravlja. On posmatra sebe kako gleda. On posmatra da bi vidio sebe kako gleda", primjećuje Žan Pol Sartr."Srce koje je postalo sopstveno ogledalo" (Šarl Bodler).

Po Bodleru krivica žene se ogleda u tome što daje život, a to je po njemu najveći grijeh, "jer je življenje stradanje i pad". Odnos muškarca i žene je svirep dvoboj (Duellum), mučenje i poniženje. Bodlerov sadomazohizam nalazi se zapravo u pozadini jedne velike poezije.

Cijela istorija Bodlerovog života predstavlja povijest o neshvaćenom, koju će pjesnik naročito izraziti u sonetu o albatrosu, u kome će jedan simbol obogatiti novim značenjima: ismijane veličine, kralja azura koja trapavo hoda po zemlji!

Miodrag Tripković

07.07.03 Politika

Tri nova dela će, poput nekog lűka, do jeseni obogatiti "prelaz" biblioteke "Albatros" beogradske izdavačke kuće "Filip Višnjić" iz predstote u poslestotu seriju knjiga. Tako će pod brojem 99 biti objavljeno izuzetno izdanje koje će, prema mišljenju direktora "Filipa Višnjića" Jagoša Đuretića, biti nesumnjivo kulturni događaj. Reč je o knjizi "’Cveće zla’ i ostali stihovi Šarla Bodlera" u potpuno novom prepevu Milovana Danojlića.

Broj 100 poneće novi roman Radovana Belog Markovića "Valjevske astrise", a broj 101 novo delo Miroslava Josića Višnjića "Ratna pošta (i-mejl roman)".

"’Cveće zla’ i ostali stihovi Šarla Bodlera" nastali su iz dugogodišnjeg bavljenja našeg poznatog pesnika i romansijera Milovana Danojlića poezijom i sveukupnim delom francuskog poete. Prve prepeve pesama Šarla Bodlera Danojlić je objavio 1962. godine (jedan ciklus izašao je u časopisu "Delo"), a onda još njih desetak, između 1962. i 1965. godine. Potom se Bodlerovoj poeziji Danojlić sporadično vraćao da bi, kako kaže, najzad rešio da uradi celo "Cveće zla", blizu 3.000 stihova.

– U sabranim delima Šarla Bodlera, koja se u Francuskoj objavljuju već 150 godina, dodaju se redovno pesnikovi stihovi pisani u mladosti, kao i naknadno pronađene pesme, sa jasnom strukturom. Zato sam rešio da, pored "Cveća zla", prevedem sve Bodlerove stihove, one pre ove zbirke i one koje su pronađene posle. To sve čini blizu 5.000 stihova, gotovo dvostruko više od kompletnog "Cveća zla".

Simbolično je da će "’Cveće zla’ i ostali stihovi Šarla Bodlera" biti objavljeni u ediciji kojoj su, pokrenuvši je 1921. godine, Stanislav Vinaver i Todor Manojlović dali ime "Albatros" upravo prema jednoj od Bodlerovih pesama. U prepevu Milovana Danojlića čitaoci će se sresti sa gotovo 70 odsto do sada kod nas neobjavljenih Bodlerovih stihova. Pored toga, Danojlić se odlučio da u predgovoru predoči izbor tekstova tridesetoro autora iz Francuske, Engleske, Nemačke, Amerike... koji su pisali o Šarlu Bodleru. Kao pogovor, biće objavljeno četrdeset stranica Danojlićevih objašnjenja pojedinih Bodlerovih stihova i pojmova.

– Veliki pesnici, i veliki pisci se neprekidno obnavljaju i prevode – reči su Milovana Danojlića. – Moj prevod ne potiskuje prevode mojih prethodnika, ali može da bude relevantan u budućem čitanju i tumačenju Bodlerove poezije.

"’Cveće zla’ i ostali stihovi Šarla Bodlera" u prepevu Milovana Danojlića biće jedan od mogućih prevoda Bodlerove poezije na srpskom. Do sada su kompletno "Cveće zla" na naš jezik preveli Dimitrije P. Jovanović, Nikola Bertolino, Kolja Mićević, i Branimir Živojinović, a veliko interesovanje za Bodlerovo pesništvo kod nas dokazuju i vrlo česta izdanja izabranih pesama ovog slavnog pisca.

A. C.

07.07.03 Glas javnosti

BEOGRAD (Tanjug) - Izdavačka kuća "Filip Višnjić" priprema se da tokom leta objavi knjigu "Cveće zla" i ostali stihovi Šarla Bodlera", u kojoj je sakupljen kompletan pesnički opus francuskog pesnika u prepevu Milovana Miće Danojlića.

Direktor "Filipa Višnjića" Jagoš Đuretić izjavio je da očekuje da ova knjiga bude kulturni događaj, jer će se prvi put između jednih korica naći ne samo svi Bodlerovi stihovi, već je Danojlić, kao priređivač i prevodilac, pripremio predgovor sastavljen od odlomaka iz trideset tekstova koje su u proteklih sto godina napisali najveći svetski poznavaoci Bodlerove poezije.

Prema Danojlićevim rečima, u pitanju je jedno od mogućih "iščitavanja Bodlera", čijom poezijom je počeo da se bavi pre četrdeset godina, kada se prvi put okušao u prevođenju nekih njegovih pesama. Milovan Danojlić je do 1965. godine prepevao dvadesetak Bodlerovih pesama, a vratio mu se posle duge pauze, kada je primetio da neki priređivači u knjige Bodlerovih stihova uvršćuju baš njegove prevode.

Pored zbirke "Cveće zla", koja ima oko tri hiljade stihova, Danojlić je preveo još dve hiljade stihova koje je Bodler pisao pre ili posle svog najčuvenijeg dela, a ima i nekih pesama koje su nađene u njegovoj zaostavštini. U knjizi će se naći veći broj pesama koje niko do sada nije preveo na srpski jezik.

Milovan Danojlić nije želeo da pominje prevodioce Bodlera koji taj posao nisu dobro obavili, već je podsetio da su zbirku "Cveće zla" na srpski u celini preveli Dimitrije Jovanović, Branimir Živojinović, Nikola Bertolino i Kolja Mićović, a da su pojedine pesme uspešno prepevali Danilo Kiš i Borislav Radović.

01.01.00

Politika
15.11.2002.

IZ SRPSKE KNJIŽEVNE ZADRUGE

Poezija kao život

U Srpskoj književnoj zadruzi juče je predstavljena knjiga Šarla Bodlera "Cveće zla". Reč je o izboru prepeva poznatog pesnika, koji je sačinio književni kritičar Duško Babić.

Prema Babićevim rečima, Bodler spada u najprevođenije poetske stvaraoce, koji je svojim delom izvršio ogroman uticaj na pesnike širom sveta. Ipak, još uvek ostaje tajna kako je postigao toliku popularnost, budući da se bavio zlom, a ovom knjigom i napisao svojevrsnu apoteozu zla. To potvrđuje i prva pesma - "Čitaocu", koja otvara ovu dragocenu pesničku zbirku.

- Bodlerova poezija liči na život, na savremenu civilizaciju u kojoj se čovek sve više miri sa zlom i pravi sve manju razliku u odnosu na dobro - kazao je Babić, i dodao da se poezijom ne prevazilazi zlo, već da ona iz njega niče.

Ističući da "Cveće zla" obuhvata značajna pesnička ostvarenja Šarla Bodlera, Dragan Lakićević je naglasio da su težinu njegovih misli dočarali izuzetni prepevi Milovana Danojlića, Božidara Kovačevića, Danila Kiša, Borislava Radovića, Ivana V. Lalića, Branimira Živojinovića...

Pesme Šarla Bodlera recitovala je Zlata Numanagić-Tukin.

Z. K.