01.01.00
Pobjeda 14.12.1998. Izlog knjige ?Pobjede nedjeljom" "Crna Gora - Izvjestaji mletackih providura 1687-1735" Snimak jedne epoheOko dvije stotine originalnih dokumenata svjedoce svjezinom dnevnog zapisa o vremenu od prije tri vijeka. Kako se crnogorska drzavna sklijestena izmedju dvije sile i neprestano pod njihovim svevidecim okom, dovijala da ocuva svoju postojanost. Podsjecanje na uzajamne puteve jedne Crnogorske i jedne Venecijanke. Reprezentativni poduhvat crnogorske izdavacke djelatnosti CRNOGORSKO PITANJE je par excellaence kulturno pitanje; u mnogim segmentima mozda i ponajvise. Nezavisno od toga da li se radi o kulturi u uzem ili sirem smislu. Sumblimirani izraz jedne kulture je bila i ostala knjiga. Crna Gora je gladna knjiga o sebi: vjerodostojnih, tacnih i nefalsifikovanih svjedocanstava o njenoj proslosti. Skoro tri i po vijeka proteze se crnogorski duhovni vakuum u kojem u njoj - nista nije stampano niti pisano od ?Oktoiha" do NJegoseve stamparije. A najznacajnija nasa duhovna postignuca desavala su se u lomnim vremenima. Ne ostavljajuci nikakvu mogucnost neprekidnog konteplativnog razvoja. Nasi usamljeni medjasi, poput ?LJetopisa popa Dukljanina" ili ?Oktoiha", nastali su uoci sloma Duklje. Vojislavljevica, odnosno, Zete Crnojevica: a nastanak ovovremene Crne Gore duhovno je ustolicen pojavom ?Gorskog vijenca". Tamo, zapravo, gdje jedan narod nema svoj kontinuitet knjige nastaje opasna praznina; odatle do tumacenja cijelih epoha bez pokrica samo je mali korak. Da je Crna Gora kao jedan od onovremenih rodonacelnika Gutembergove galaksije imala makar malo laksu istoriju, danas bi iz svakog vijeka imala po jednu atuenticnu biblioteku. Zato pojava svake knjige koja nadomjesta amneziju vijekova, makar i knjiga - izvanjac, biva dragocjena, dobrodosla. Jedna od tih nedostajucih knjiga jeste i ?Crna Gora - izvjestaji mletackih providura 1687-1735". Ona je takoreci dnevni snimak crnogorske istorije s kraja HÁAA i pocetka HÁAAA vijeka: vremena uoci ustolicenja dinastije NJegosa i vladavine njenog rodonacelnika, vladike Danila Petrovica. U njoj je pohranjeno blizu 200 dokumenata (izvjestaja) iz godine u godinu, cak iz dana u dan. Uvijek s pedantnim datiranjem, ne samo godine i dana, vec ponekad i casa! Svjedocanstva Prvi je izvjestaj napisan u Kotoru, 21. maja 1687. od vanrednog providura Cirolame Kornare, a posljednji u Herceg Novom 30. januara 1735. potpisuje providur Vicenco Dona. Providur Kornaro pise o uspjesnm angazovanju Andrije Pobora iz Kosijera u okupljanju cete od 50 Crnogoraca, dok providur Dona izvjestava o smrti vladike Danila. Najveci dio ove zbirke dokumenata su sluzbena korespodencija vlasti Kotora i Dalmacije odaslana pretpostavljenim u Veneciji i tamosnjem Senatu. Ali izvjestaji su, takodje, na isto odrediste slati iz Cetinja, Splita, Skadra, Sibenika, Grahova, Draca, Svetog Stefana, Budve... NJih nijesu pisali samo providuri vec i Crnogorci, pa i Turci. Senatu su pisali raznim povodima Piperi i Bjelopavlici, Kuci. Tu je i pismo Sulejman-pase knezu NJegosu, vojvodi Radicu i ostalim Bjelopavlicima; sva su pisma pohranjena u Drzavnom arhivu Venecije. Iz njih se Crna Gora vidi izbliza, iz jednoga dnevnog toka dogadjaja i zivota uopste. Ovo tim prije sto se radi o detaljnim, strogo kontrolisanim i povjerljivim izvorima. Iz danasnje je perspektive prosto nevjerovatno koliko je nad Crnogorcima bilo prisutno svevidece providursko oko. Ipak, zahvaljujuci upravo tome, ozivljene su pojedine istorijske licnosti, neki od, neopravdano zapostavljenih u nasoj istoriografiji, crnogorskih mitropolita, zatim scene arhetipskih borbi na zivot i smrt sa Turcima, branjenje starih i osvajanje novih granica crnogorskih, laviranja medju plemenima; nadasve konvulzija cijele Crne Gore sabijene izmedju dvije vojne sile, ali i isto tako njena grcevita borba za opstanak. Magistralni tok ovoga zbornika, svakako, je vezan za uporno nastojanje Venecije da Crnogorce pridobije za svoje ptorebe u borbi sa Turskom. Nad crnogorskom drzavom sjekli su se krupni interesi i na toj klackalici njeni glavari imaju jedini cilj - da ocuvaju nezavisnost. Praceni su sastanci turskih pasa, kretanje njihovih vojski, pripreme za upade u Crnu Goru. Opservirane su, sada sa strane providurskih kofnidenata, posjete Cetinju znacajnih licnosti, kao i obilasci drugih mjesta. Cini se da je svako crnogorsko pleme bilo pod neprekidnim nadzorom tajne mreze koja je izvjestavala venecijanske vlasti o vaznim dogadjanjima. Danas te biljeske imaju snagu nepotkupljivog istorijskog svjedocanstva. Dvoknjizje U korespodenciji providura i Senata mogu se naci detaljni opisi o pohodu Sulejman-pase na Crnu Goru 1692. godine, kada je i porusen Cetinjski manastir Crnojevica. I to u nekoliko iskaza. Poput ?Izvjestaja o predaji Cetinja" i ?Izvjestaja jednoga vojnika o rusenju manastira" od 1. oktobra te godine. Oni, i nakon 300 godina, djeluju na citaoce svjezinom aktuelnog novinskog izvjestaja! Knjiga sadrzi i 10 originalnih dokumenata. Medju njima pismo crnogorskog mitropolita Visariona AAA od 10. decembra 1687. upuceno generalnom providuru Dalmacije, zatim pismo vojvode Vukasina i niksickih knezova na istu adresu, kao i pismo Sulejman-pase knezevima i svjestenstvu Crne Gore. Tu je i dragocjena mapa crnogorske drzave iz 1689. slika Cetinjskog manastira iz 1692. i slika vladike Danila iz 1697. godine. ?Crna Gora - izvjestaji mletackih providura 1687-1735" je prvi put stampana 1896. u Rimu, pod istoimenim nazivom (naravno na italijanskom), a kao izdavac se potpisao Ferdinando Onganija. NJeno publikovanje se poklapa sa vremenom udaje princeze Jelene, kcerke Nikole A Petrovica, za princa i buduceg italijanskog kralja Viktora Emanuela Savojskog. To se objasnjava podatkom da je knjiga tada, stampana ?sredstvima kraljevske kuce"; uvodne stranice imaju crnogorski i s lijeve i italijanski grb s desne strane. A u prigodnom tekstu, u formi predgovora, pod naslovom ?Crna Gora 1687-1735", nepotpisani je autor ispisao pravu odu Crnogorkama. U njemu se, takodje, evocira uspomena na Venecijanku Elizabetu Eriko, crnogorsku snahu, zenu DJurdja Crnojevica. Knjiga je, sada, u izdanju CID-a iz Podgorice objavljena kao - dvoknjizje; uz original rimskog izdanja i prijevod na nas jezik, sa dvije naslovne strane i dva pocetka. CID je za ovo luksuzno izdanje nedavno dobio nagradu na Beogradskom sajmu knjiga. Izasla je u skladu biblioteke ?Svjedocanstva" - na preko 300 stranica velikog formata. Urednik je Dragan Vukcevic, prevodilac Dragan Mraovic a pogovor je napisao Milos Milosevic. I da sve u ovoj knjizi korespondira na originalan nacin: izdanje zbornika ?Crna Gora - izvjestaji mletackih providura 1687-1735" je ostvareno u saradnji sa Italijanskim institutom za kulturu u Beogradu. Ako se radi o mnostvu knjiga koje nam nedostaju, onda je jos jedna od njih tu, u nasim bibliotekama. Ne samo istoriografije radi. Borislav Jovanovic