Crna Gora - Delari

24.03.04 Pobjeda

U okviru CID-ove biblioteke „Svjedočanstva” nedavno je publikovana knjiga Anrija Delarija „Crna Gora”, u prevodu sa francuskog Marine Vukićević. Delari pored istorije daje opis naravi, običaja, zakonodavstva, političkog uređenja, zatim zvaničnih dokumenata i spisa (Marmonovo pismo vladici Petru Drugom, Akt o razgraničenju između Austrije i Crne Gore, dokumenti o razgraničenju između Turske i Crne Gore, Nota koju je Porta predala grofu Lajningenu 14. februara 1853. Zakonik Crne Gore iz 1855...), a knjiga je dopunjena i kartom Crne Gore i susjednih zemalja iz 1862. godine.
Anri Delari je bio sekretar knjaza Danila Prvog od 1856. do 1859. godine. Bio je dobar poznavalac antičke i moderne književnosti, fizike i matematike, istorije i jezika slovenskih naroda, posebno Poljaka i Srba. Na preporuku Ekara, francuskog konzula u Skadru, tada mladi Francuz zadobio je puno povjerenje crnogorskog knjaza za vođenje korespodencije sa stranim silama. Delari je bio zadužen za mnoge značajne misije u Albaniji, Dalmaciji, Beču i Parizu, a mnogo je doprinio da se populariše stvar Crne Gore, da se za nju zainteresuje suveren i pridobiju diplomate i ljudi sa francuskog dvora. Smatra se da je puno uticao na knjaza u evropskim pitanjima i hrabrio ga u trenucima malodušnosti te da mu je, pored mlade knjeginje Darinke, predstavljao značajnu podršku. Delari je u Crnoj Gori bio apostol, bilježi pisac predgovora A. Davril. Utisak koji je ostavio među Crnogorcima poprimio je razmjere herojske legende, posebno prilikom sukoba koji je prethodio porazu Turaka na Grahovu. Crnogorci su bili više nego zadivljeni mirnoćom sa kojom je Delari, bez oružja, išao od jedne do druge grupe Crnogoraca, hrabreći i usmjeravajući ih.
Delari je napustio umirenu i razgraničenu Crnu Goru 1859. godine, vrativši se u Pariz. Uskoro je knjaz Danilo umro, a njegov nasljednik se domah našao pred opasnim komplikacijama. Mladi knjaz Nikola tada je pozvao Delarija, koji nije oklijevao da se opet prihvati te dužnosti, koju su doduše neke okolnosti, to jest njegovo zdravstveno stanje, veoma otežale.

T.V.

17.03.04 Pobjeda

U okviru CID-ove biblioteke „Svjedočanstva” nedavno je publikovana knjiga Anrija Delarija „Crna Gora”, u prevodu sa francuskog Marine Vukićević. Delari pored istorije daje opis naravi, običaja, zakonodavstva, političkog uređenja, zatim zvaničnih dokumenata i spisa (Marmonovo pismo vladici Petru Drugom, Akt o razgraničenju između Austrije i Crne Gore, dokumenti o razgraničenju između Turske i Crne Gore, Nota koju je Porta predala grofu Lajningenu 14. februara 1853. Zakonik Crne Gore iz 1855...), a knjiga je dopunjena i kartom Crne Gore i susjednih zemalja iz 1862. godine.
Anri Delari je bio sekretar knjaza Danila Prvog od 1856. do 1859. godine. Bio je dobar poznavalac antičke i moderne književnosti, fizike i matematike, istorije i jezika slovenskih naroda, posebno Poljaka i Srba. Na preporuku Ekara, francuskog konzula u Skadru, tada mladi Francuz zadobio je puno povjerenje crnogorskog knjaza za vođenje korespodencije sa stranim silama. Delari je bio zadužen za mnoge značajne misije u Albaniji, Dalmaciji, Beču i Parizu, a mnogo je doprinio da se populariše stvar Crne Gore, da se za nju zainteresuje suveren i pridobiju diplomate i ljudi sa francuskog dvora. Smatra se da je puno uticao na knjaza u evropskim pitanjima i hrabrio ga u trenucima malodušnosti te da mu je, pored mlade knjeginje Darinke, predstavljao značajnu podršku. Delari je u Crnoj Gori bio apostol, bilježi pisac predgovora A. Davril. Utisak koji je ostavio među Crnogorcima poprimio je razmjere herojske legende, posebno prilikom sukoba koji je prethodio porazu Turaka na Grahovu. Crnogorci su bili više nego zadivljeni mirnoćom sa kojom je Delari, bez oružja, išao od jedne do druge grupe Crnogoraca, hrabreći i usmjeravajući ih.
Delari je napustio umirenu i razgraničenu Crnu Goru 1859. godine, vrativši se u Pariz. Uskoro je knjaz Danilo umro, a njegov nasljednik se odmah našao pred opasnim komplikacijama. Mladi knjaz Nikola tada je pozvao Delarija, koji nije oklijevao da se opet prihvati te dužnosti, koju su doduše neke okolnosti, to jest njegovo zdravstveno stanje, veoma otežale.

T. V.