08.08.09 Danas
Nebo je beskrajno i nema reči
„Četiri vojnika“ Ibera Mingarelija
U letnjem zatišju pred Sajam knjiga, koji će ove godine verovatno doneti manje novih izdanja nego inače, skrećemo pažnju na jednu izuzetnu knjigu koja se pojavila krajem prošle godine. Reč je o romanu „Četiri vojnika“ francuskog pisca Ibera Mingarelija, kod nas do sada sasvim nepoznatog, koji je u svojoj ediciji „Dan i noć“ objavila izdavačka kuća Fabrika knjiga.
Oprema je besprekorna, kao što je uvek slučaj kada su u pitanju izdanja ove kuće, a velika pažnja je posvećena prevodu - Biljana Bojović prenela je atmosferu knjige pažljivo i odmereno, bez ijedne suvišne ili prejake reči, što je u ovom slučaju bilo posebno važno.
U središtu ovog kratkog romana nalaze se četiri prijatelja koji zajedno provode nekoliko ratnih meseci, o čemu nam pripoveda jedan od njih. Uzgred je pomenuto da su oni vojnici Crvene armije u Drugom svetskom ratu, ali to i nije mnogo važno, pošto, uprkos naslovu, „Četiri vojnika“ nije ratna knjiga, već pre svega knjiga o prijateljstvu. Detinjstvu i odrastanju glavnog junaka posvećeno je manje od jedne strane, u kojoj saznajemo da su mu roditelji umrli, da je pre rata radio u pilani i bio veoma usamljen, a o ostalima ne znamo ni toliko, osim da su svi veoma mladi. Upoznavanje sa prijateljima je kao mitski početak, trenutak od kog junaci nalaze smisao svog postojanja i osećanje da negde i nekome pripadaju.
Iako imamo samo oskudne informacije o njima, likovi su jasno izdiferencirani: Pavel je najbistriji od četvorice i ima ulogu predvodnika; Kjabin je njegov antipod - priprosti džin ogromne snage i detinje naivnosti; ćutljivi i nežni Sifra je, paradoksalno, najspretniji sa oružjem, a glavni junak, Benja, ima ulogu posmatrača: on zapaža neobične detalje dok kolona prolazi prašnjavim drumovima i opisuje svakodnevne sitne radosti ove četvorke - sunčanje na jezeru skrivenom u šumi, spavanje na smenu sa satom u kom je slika nepoznate devojke, sedenje pored pruge i posmatranje vozova, kockanje u cigarete...
Lepota ove knjige krije se i u postepenom otkrivanju da ispod krajnje jednostavne priče postoje razni „podzemni tokovi“, rasuti i skriveni nagoveštaji koji značenje mogu usmeriti u raznim pravcima. Te nedorečenosti, bitne za smisaono bogatstvo romana, motivisane su mladošću i nedovoljnim životnim iskustvom glavnog junaka, koji stoga ne uspeva da do kraja verbalizuje svoje najdublje misli i osećanja. Razarajući doživljaj usamljenosti koja ga obuzima kad god bi se, makar i na kratko, razdvojio od drugova, otvara mogućnost da se roman čita i tako da su momenti kada je junak „sam na svetu“ zapravo jedini stvarni, dok su trenuci sreće i zajedništva varljivi, ili čak prisutni samo u njegovoj izmučenoj uobrazilji, a otvoren za tumačenje je i junakov tajanstveni odnos sa Pavelom, koji može, ali i ne mora, imati skrivene homoerotske implikacije.
Pomalo bajkovitoj skupini od četiri prijatelja u drugoj polovini romana priključuje se i peti član, sasvim mlad vojnik, gotovo dete, koji jedini od njih zna da piše. Osetivši da je srećan period na izmaku i da će uskoro krenuti u nepoznato, u junacima se budi nada da će dečak sa pomalo biblijskim imenom Jevdokim ostaviti zapise o njihovim životima, samo njima znanim patnjama i radostima, i da one neće biti zaboravljene. U jednom tragičnom preokretu pokazaće se ne samo da je ljudski život neizvestan i uvek na ivici ponora, već i da ne postoji viša instanca koja beleži sve događaje i pridaje im neki smisao. Uprkos tom otkriću, pripovedač preuzima na sebe zadatak da pokuša da ostavi svedočanstvo, predosećajući pri tom da je njegova bitka unapred izgubljena jer je, kako kaže, „nebo beskrajno i nema reči“. Nemoć reči da opišu ljudsko stradanje, ali i nemoć reči (samim tim i književnosti) da ponude bilo kakav verodostojan prikaz stvarnosti, motivi su već poznati u literaturi, posebno dvadesetovekovnoj, a u romanu „Četiri vojnika“ obrađeni su sa retkom snagom i bolnom dirljivošću. Počevši kao krajnje nekonvencionalna ratna knjiga, „Četiri vojnika“ se u svojoj završnici odmiču od realizma i dobijaju obrise univerzalne, gotovo metafizičke priče o ljubavi i prijateljstvu, očajanju i nadi.
Tijana Spasić