10.06.10 Politika
Zlatni most Istoka i Zapada
Carigrad je svojevrsni beočug između ova dva kontinenta, grad koji je sa istorijom na „ti”, on je, naposletku, večni grad i Rim Istoka. Nijedan grad na svetu nije promenio toliko imena kao što je to slučaj sa današnjim Istanbulom, nekadašnjim Vizantionom, Avgustom Antoninom, Novim Rimom, Konstantinopolisom, Drugim Rimom. Vizantijski pisci su ga od milošte nazivali „oko vaseljene”, „carica gradova”, „sveopšta tržnica vaseljene”.
Jedan učesnik Četvrtog krstaškog rata sa divljenjem je zabeležio kako Vizantinci pričaju da su dve trećine zemaljskog blaga skupljene u Carigradu, dok je preostala trećina razbacana po svetu. Zapljusnuti i omamljeni pričama o tom blesku, o neizmernom bogatstvu usidrenom tik uz tesnac Bosfora, truveri sa Zapada pevali su o vizantijskoj prestonici kao o zemlji snova koja se nazire kroz neki zlatan sjaj. Lepota, velelepnost i, naročito, bogatstvo Konstantinopolisa uznemiravali su duhove savremenika, razdraživali radoznalost i izazivali ushićenje – osećanja koja su kod jednih bila pomešana sa ponosom i divljenjem, a kod drugih sa zavišću i gramzivošću.
Upravo o takvom Konstantinopolju kazuje knjiga Dragana Vukića „Carigrad: oko vaseljene” koja se nedavno pojavila iz štampe, kao autorsko izdanje. Njen autor već godinama vodi turiste u moderni Istanbul kako bi im pokazao šta je preostalo od srednjovekovnog Carigrada. Pri tom, on ih upućuje i na kulturne domete Osmanlijskog carstva, svetske imperije koja je smenila Vizantiju i postojala sledećih nekoliko stoleća, sve do izmaka prve četvrtine XX veka. Nema sumnje da je Vukić jedan od najboljih poznavalaca Carigrada u našoj sredini i jedan od najpozvanijih da napiše ovakvu knjigu.
Reč je o jedinom gradu na svetu koji se rasprostire na dva kontinenta – Evropi i Aziji. Carigrad je svojevrsni beočug između ova dva kontinenta, „zlatni most” koji sjedinjuje Istok i Zapad, grad koji je sa istorijom na „ti”, on je, naposletku, večni grad i Rim Istoka. Nijedan grad na svetu nije promenio toliko imena kao što je to slučaj sa današnjim Istanbulom, nekadašnjim Vizantionom, Avgustom Antoninom, Novim Rimom, Konstantinopolisom, Drugim Rimom. Vizantijski pisci su ga od milošte nazivali „oko vaseljene”, „carica gradova”, „sveopšta tržnica vaseljene”.
Prvi deo Vukićeve knjige čini jezgrovit, ali i sveobuhvatan osvrt na dinamičnu i burnu istoriju ovoga grada, koja traje više od dva i po milenijuma. Njeni počeci sežu u vreme oko 660. godine p. n. e. kada su žitelji grčke kolonije Megare osnovali drevni Vizantion. Na njegovim razvalinama je Konstantin Veliki dvadesetih godina IV veka podigao grad kojem je dao svoje ime. Vukić prati istoriju Carigrada do sudbonosnog utorka, 29. maja 1453. godine, kada su odredi Mehmeda II Osvajača posle dvomesečne opsade prodrli u grad. Kako jedna grčka tužbalica veli, bio je to dan koji nikako nije trebalo da svane, a Grci i danas nijedan posao ne vole da počnu u utorak.
U nastavku sledi hrestomatija pohvala kojima su razni narodi propratili pad vizantijske prestonice. Uz njih su i beleške o nekim od najvažnijih vizantijskih crkvenih velikodostojnika, kao i zanimljiv tekst o Bogorodici, zaštitnici Carigrada. U posebnim odeljcima govori se o odnosu pravoslavnih naroda, pre svega Srba i Rusa, prema gradu Konstantina Velikog, koji je, poput svetionika, stolećima obasjavao obzorje svetske civilizacije.
Drugi, veći, deo knjige posvećen je srednjovekovnim spomenicima u Carigradu i pojedinim delovima ovoga grada. Polazi se od crkve Svete Sofije, najvažnije prestoničke bogomolje, a onda se podrobno opisuju ostali hrišćanski hramovi, carske palate, hipodrom, akvadukt, javna kupatila, cisterne za vodu. Nisu zaobiđena ni utvrđenja kao što su carigradske zidine, koje su svojim izgledom odavale utisak neosvojivosti i potpuno obeshrabrivale mnoge napadače, a tu je i tzv. „dugi” zid, bedem koji se nalazi na oko šezdeset pet kilometara od Carigrada i proteže se od tračke obale Mramornog do južnih obala Crnog mora.
Ova knjiga je ishod višegodišnjeg prilježnog i savesnog rada Dragana Vukića. Oslonjena je na mnogobrojne istorijske izvore, koji se često citiraju u kraćim ili dužim izvodima, kao i na ogromnu naučnu literaturu posvećenu ne samo Carigradu nego i Vizantijskom carstvu. U nju su uključena i Vukićeva lična opažanja i utisci sa mnogobrojnih putovanja i boravaka na Bosforu. Tekstovi su upotpunjeni ilustracijama izvanrednog kvaliteta koje je sa puno brige i dirljivog staranja nalazio i odabirao sam autor.
Radivoj Radić
05.06.10 Večernje novosti
Carigrad - oko Vaseljene
>„CARIGRAD - oko Vaseljene“, jedinstvena knjiga Dragana Vukića, sjajno je saopštenje o gradu čiji je carski status trajao oko 16 vekova, a o kome svojevremeno vizantijski pisac Maksim Planud kaže da “Ovakav grad nije mogao da bude ništa drugo do carica gradova i gospodarica sveta”!
Vukićeva knjiga “Carigrad - oko Vaseljene” čini sintezu državno-pravne povesti i civilizacijskih dostignuća od uspostavljanja Konstantinopolja - vizantijskog Carigrada, kao imperijalne prestonice, do njenog pada pod Osmanlije 1453. godine, ali i perioda pod Turcima.
Tanana inspiracija našeg autora lepotama grada na Bosforu, posebno njegovim carskim palatama i sakralnim spomenicima koje znalački opisuje i analizira, navodeći istorijske izvore, hronike i zapažanja svetskih putnika tokom vekova, leži u Vukićevim saznanjima stečenim tokom čestih hodočasničkih poseta Carigradu čiji je plod i ova izvanredna knjiga - svojevrsna panorama antičkog Vizantiona, Konstantinopolja i Carigrada. U kazivanjima o spomenicima, ilustrovanim probranim fotografijama, uz navođenje izvora i iscrpne bibliografije, na blizu 500 stranica teksta, maštovito je ispričana priča o Carigradu kao “oku vaseljene”, kako ga autor vidi u proteklom vremenu.
Posebnu vrednost ove knjige čine prikladno i znalački odabrane ilustracije koje prate tekst, bilo da je reč o vedutama grada, izgledu foruma, hipodroma, carskih palata, ili mapama Carigrada sa crkvom Svete Sofije u carska, hrišćanska vremena, a potom i osmanska, kao i drugim crkvama ukrašenim mozaicima jedinstvene ikonografske tematike.
Osobitu draž čine reprodukcije odabranih minijatura iz vizantijskih iluminiranih rukopisa rasutih po bibliotekama sveta, kao one iz Menologa Vasilija II u Vatikanskoj biblioteci ili Hronike Jovana Skilice, u Nacionalnoj biblioteci Madrida i drugih. Među ilustracijama su zastupljeni i neki srpski spomenici, poput fresaka iz Gračanice (portret Simonide), ili predstava sa Longinove ikone, kako sveti Nikola vraća vid kralju Stefanu Dečanskom, prognanom u Carigrad i zatočenog u manastiru Pantokrator (riznica manastira Dečana). Ilustracije se odnose i na druge oblasti “vizantijskog komonvelta”, kao i na značajne ličnosti zapadnog sveta renesansnog doba, prestižnu vizantijsku numizmatiku sa likovima vladara, posebno na odnose sa Venecijom i zbivanja na Mediteranu.
Knjiga “Carigrad - oko Vaseljene”, bazirana na istorijskim izvorima, predstavlja harmoničnu sintezu geoistorijskih informacija i ličnih impresija autora, pisana lepim jezikom, biće budućim hodočasnicima Carigrada, nenadmašna “putevoditeljica”, a znalcima Carigrada, divan elegičan podsetnik.
A. SKOVRAN