01.01.00
Glas javnosti
23.10.1999.
Bojan Ž. Bosiljčić, autor knjige o Holivudu viđenom kroz krivo ogledalo
Dinosaurus na bulevaru svog sumraka
Izlazak iz Sarajeva uzbudljiviji od filma. Amerikanci ne umeju da sanjaju. Egojan stranac u svojoj zemlji. Sa Džekom Nikolsonom u redu za jelo
- Knjigom "Bulevar sumraka" završeno je poglavlje moje holivudske trilogije, započete "Oskarom" - kaže za "Glas" Bojan Ž. Bosiljčić, publicista i filmski kritičar, saradnik Kanadskog instituta za film, povodom svoje nove knjige "Bulevar sumraka" nedavno objavljene u izdanju "Stubova kulture". Nekadašnji saradnik sarajevskog "Foruma" u kom je, kako kaže, širio filmske vidike sa Emirom Kusturicom, Nikolom Stojanovićem, Batom Čengićem, Ćirom Mandićem... Bosiljčić se, izašavši iz ratnog Sarajeva, našao na maršruti: Subotica - Beograd - Otava - Holivud. Od 1995. živi u Kanadi gde kao slobodni novinar piše za kanadske i srpske novine.
Za knjigu "Oskar je kriv za sve", objavljenu 1995. godine, kažete da je bila poslednji oproštaj sa izgubljenim gradom - Sarajevom?
- Tada nisam ni slutio da će to biti početak novog razdoblja u mom životu koje će me na kraju dovesti tamo gde svi filmski putevi vode. Ceo put od Sarajeva do Holivuda zaista je kao put od sna do jave. Uostalom, sam izlazak iz sarajevskog pakla bio je uzbudljiviji od mnogih holivudskih filmova: izašao sam u prtljažniku automobila... Vidite, ni hepiendi se ne dešavaju samo u filmovima. Potrebno je samo verovati u čuda.
"Bulevar sumraka" je knjiga utemeljena na poznavanju funkcionisanja filmske mašinerije, ali i na iskustvu koje Vam je omogućio boravak tamo. Pored toga što demistifikujete, vi i detronizujete Holivud?
- U Americi nema mesta za snove i umetničke treptaje duše. Tamo se sve vrti oko i zbog novca, u kojeg jedino i veruju. U to da Amerikanci ne umeju da sanjaju, uverio se i Kusturica. Ovo je, dakle, knjiga o ogledalu Amerike - Holivudu za koji je najbolja ilustracija čest moto iz njegovih filmova: "Pokaži mi novac".
Kažete da je Holivud zainteresovan isključivo za filmove koji tretiraju događaje "veće od života"?
- Samo filmovi koji imaju specijalne efekte i digitalnu produkciju, raskošnu scenografiju, i, naravno, velike glumačke zvezde, pune bioskopske dvorane, kreirajući pri tom ukus publike koju više od 60 odsto čine mlađi od 18 godina.
U razgovoru sa Atomom Egojanom, kanadskog reditelja pitate da li će, s obzirom na nedavni pristanak da snima film za producentsku kuću Mela Gibsona, izgubiti dosadašnji autorski integritet. Kakav je tretman autorskih filmova i autora poput Egojana?
- Vrlo je teško da se autorski film probije na redovan bioskopski repertoar. I Aton Egojan, najznačajniji kanadski autor devedesetih godina ima problema sa plasmanom filma u sopstvenoj zemlji. Bolje je primljen u Evropi nego u Kanadi. Kanadski filmovi teško dolaze u kanadske bioskope zato što su ovi pod vlašću Holivuda (tretiraju ih kao svoju državu), ali i zbog toga što je kanadska publika stekla naviku da gleda filmove sa Šeron Stoun, Tomom Kruzom, a ne one "male" filmove koji govore o otuđenju, marginalizaciji, traganju za vlastitim identitetom... Holivud im nudi bekstvo od sopstvenih problema, od njih samih, od stvarnosti. Kusturičin "Andergraund" stigao je u anglofonski deo Kanade sa dve i po godine zakašnjenja. Estetika ili politika? Ili, verovatno, i jedno i drugo.
Prisustvovali ste i dodelama Oskara. Kakvi su Vaši utisci, kakav je Holivud iz neposredne blizine?
- Sve je to na mene delovalo oslobađajuće. Čitav sistem zasniva se na mogućnosti odnosno nemogućnosti ulaska u njega. Svi oni ljudi koji vrište dok zvezde ulaze, vrište jer nemaju pristup zvezdama. Za vreme ručka za novinare oslobađajuće je bilo gledati Dastina Hofmana, Džeka Nikolsona, Kim Bejsinger... kako stoje u redu za jelo. Nisu bili ni impresivni ni glamurozni kao na ekranu.
Da li je otkrivanje druge strane Holivuda i za vas značilo gubitak jednog sna, da li ste kroz to rastrežnjenje na neki način i odrasli?
- Dugo sam bio opčinjen. Nemam ni danas ništa protiv Holivuda. Moja knjiga samo provokativno postavlja pitanje da li taj filmski dinosaurus korača bulevarom svoga sumraka. Esejima i razgovorima sa producentima, glumcima, rediteljima, ona pokušava da progovori o Holivudu kao "ogoljenom" gradu, a ne glamuroznom Holivudlendu. Otuda u njoj gorko-ironična crta čoveka koji na njega gleda u krivom ogledalu. A što se odrastanja tiče... Nije prvi put da se moji ideali razbiju u paramparčad. Događalo se to i ranije tako da mogu da kažem da sam jednim delom sebe - odrastao.
D. Vuković