19.07.04
Da svet ne potone
Sava Rakočević
Posle knjige pesama “Tami iza leđa”, “Prosveta” je upravo objavila i drugu zbirku poezije pod nazivom “Bol svetlosti” našeg istaknutog slikara Save Rakočevića koji već tri decenije živi u SAD. Pre dve godine SKZ je štampala obimnu monografiju o slikarstvu ovog umetnika, koju je napisao dr Zoran Gluščević. Nadahnut pogovor za knjigu “Bol svetlosti”, uz ocenu da iz njegovih stihova provejava “gospodstveni mir”, napisao je Tiodor Rosić. “Poput kakvog putnika”, rečeno je u uvodu, “koji u svom prtljagu nosi odgovore na tajne sveta i života, ovaj pesnik uspeva da stvori pravo bogatstvo pesničkih simbola, da ih slovima zapečati i overi”.
Da li su slikarstvo i poezija u sprezi kao izraz duhovne celovitosti umetnika?
- Događalo se da nešto beležim, smatrao sam to kao odmor posle slikanja. Nisam mnogo toga uspeo da sačuvam, a desilo se da su ove dve zbirke objavljene. Ono što izražavam na platnu, o čemu razmišljam, slikajući, po meni je isto ono što mislim i u poeziji, samo što u njoj ne upotrebljavam boju, crtež, liniju, elemente likovne, nego mislim kroz reči. Ne verujem da moje slikarstvo zbog poezije gubi. Možda to što je iskazano kroz reč, onima kojima je reč bliža, omogućuje bolji prilaz i razumevanje mojih slika. To što mislim, to stavljam na platno. Sve što mislim mogu da izrazim i rečima i jedno s drugim se ne sudara. Ono što je poezija samo može da pomogne, i da pravi i bolju pesmu i bolju sliku. Slikarstvo nije izgubilo a poezija je dobila.
Vi u stihu kao i na slikama prizivate i “zrno večnosti”?
- Na putevima slikarstva i poezije srećem se sa predelima novim i nepoznatim. Reč je brža od svetlosti. Misao priziva izgubljeno zrno večnosti. Pretvorena je reč, ona rađa pesmu koja mi govori da smo jedno i sa Bogom i sa prostorom. Svako juče vezano je za danas. Trenutak zagledan u nevidljivo, gde klice života čekaju na buđenje. Nek svojom rečju, zvukom i lukom duginih boja umetnici učine pejsaže prozračnijim, životu dodaju više kiseonika.
U slikarstvu se služite redukcijom, u poeziji zgusnutim, eliptičnim izrazom?
- Nastojim da sliku ili pesmu očistim od svake dopadljive dekorativnosti, svodeći ih na golu suštinu, lišenu retorike, nepotrebnih detalja, vanumetničkih sadržaja. Moje slikarstvo i poezija govore merom koliko sebe da čuju, podržavajući bar iluziju likovne i književne vrednosti. Pokušavam da stvorim prostornu prazninu koja je sobom ispunjena.
Šta danas mogu da učine pesnici i slikari?
- Pesnici i slikari su građani svog reda. Oni podstiču plemenitost i jutre buduće dane. Mogu biti katkad i neshvaćeni. Mnogo je važnije da oni shvataju i razumeju društvo. Slavuji pevaju bez obzira na društveni poredak.
Umetnost danas, bar ona pomodarska, poseže za vanumetničkim sredstvima. Postoji li lek protiv te “bolesti”.
- To je oboljenje koje završava u svojoj površnosti i otuđenju. Te pojave nisu proizvod estetskog odnosa prema svetu. Kad bi se svi poveli za pomodnim instalacijama, stvorili bi se uslovi da gospodari budu boginje uništenja i tada bi svet potonuo u pomračenje. Bile bi napuštene humanističke vrednosti. Takvi tokovi neće uroditi plodom, jer to su gusenice koje se ne mogu pretvoriti u leptire. Pomodna umetnost, koja je kod nas još u modi, na Zapadu je odavno preživela, zaboravljena. Predstoji nam povratak izvornim vrednostima.
Imate li šta da poručite Srbima, pošto dugo živite u SAD?
- Ko nosi zemlju otaca u sebi, ne sanja tuđe pejsaže. I grobovi na tuđim ledinama izdužuju senke na otadžbini. Sačuvajmo srpski jezik, negujmo kosovske božure. Progovorimo duhovnom vertikalom prema našim precima, istoriji, pamćenju. Kao što je neko rekao: “Bolje je grejati se kroz svoju krv, nego kroz tuđu svilu”...
D. STANKOVIĆ
07.07.04 Politika
Slikareva poezija
Sava Rakočević: "Bol svetlosti”
„Bol svetlosti” je naziv druge zbirke poezije našeg poznatog slikara Save Rakočevića koji od 1966. godine živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovu poetsku knjigu je objavila beogradska „Prosveta”, a na predstavljanju te knjige su govorili književnici Tiodor Rosić i Žarko Komanin.
- Sava Rakočević je pesnik simboličkog slikovnog iskaza. On poput kakvog starinskog mudraca govori o svetu egzistencijalističkog jednačenja sa ništavilom. Uspeva ovaj pesnik da progovori jednostavno, stišano, odmereno i bez suvišnih reči o svetu, čoveku, vremenu, pojavnim i natpojavnim fenomenima; da kazuje o onom na dohvatu ruke i o suštini skrivenoj u mnoštvu. Rakočević je, kao jedan od najvećih savremenih srpskih slikara, pesnik slike, ali je ona potčinjena stilu pesničkog govora - reči su Tiodora Rosića, recenzenta zbirke „Bol svetlosti”. Po mišljenju Žarka Komanina, Rakočević je renesansna ličnost koja stvara u idealnom zagrljaju poezije i slikarstva, koji liči na zagrljaj reke i njenog korita, pun, sočan i jak.
- U toj poeziji nema ničeg suvišnog, nema preterane ornamentike dok se ukazuje ogoljen čovek u kosmosu - dodao je Komanin.
Za svoju poeziju, sabranu u dve poetske zbirke, autor Sava Rakočević kaže da je nerazdvojna od slikarstva i da su stihovi dopuna i objašnjenje naslikanog.
M. N. V.