01.01.00
Politika
23.07.2002.
Miroslav Savićević: " Bogorodica Čajnička i druge priče"
Bogorodica Čajnička
Jedan od najznačajnijih srpskih savremenih pisaca, Miroslav Savićević, koji je do sada objavljivao isključivo romane, ovih dana se predstavlja knjigom pripovedaka pod naslovom "Bogorodica Čajnička". Delo je izašlo u elitnoj biblioteci "Alfa" beogradske "Narodne knjige", i u njemu se nalazi deset pripovedaka koje su nastajale, kako sam pisac kaže, još od prve polovine šezdesetih godina do sada.
Miroslav Savićević je autor koji, za razliku od drugih koji i žele i više od svega umeju da se nametnu javnosti, stvara udaljen od svih koterija, uveren da je ono što se napiše dovoljno snažna legitimacija svakog pisca pred čitaocem. Iako je dobijao vrlo dobre kritike i hvale za svoje romane (spomenimo samo "Plamen i močvare", "Zavete", "Brod mrtvih", "Visoravan", "Georgike: srpski plug" i "Zelene trave visoravni"), Savićević je, prema mišljenju Radivoja Mikića, urednika u "Narodnoj knjizi", pisac prema kome su i književni kritičari i književna javnost veliki dužnici. U prilog ovoj tvrdnji valja reći da je Savićević veoma poštovan u svetu: upravo mu je u Nemačkoj objavljen roman "Kralj stoleća Kasiopeje", koji je kod nas prošao gotovo neopaženo. Međutim, "Narodna knjiga" će ispraviti tu nepravdu prema piscu i ovo delo objaviti do kraja godine.
U zbirci pripovedaka "Bogorodica Čajnička" pisac akcenat stavlja na tematsku raznovrsnost; kako objašnjava Radivoje Mikić, Miroslavu Savićeviću je uvek bilo važnije da ispriča ono do čega mu je naročito stalo. Tek posle toga razmišlja koji će oblik dati temi, pa je i tehnika pripovedanja uglavnom klasična, mada se autor koristi i modernizovanim postupkom. Teme koje interesuju Savićevića uglavnom se dotiču nemoći čoveka da shvati svoju sudbinu, da se sa njom izbori i prihvati je, da pronikne u tajnu zla koje je neprozirno, demonsko i stvara stalni strah i nesigurnost. Svaka situacija koju bira ovaj pisac relevantna je za čovekovu sudbinu, makar to bila i situacija u kojoj deda unuku čita priču...
Autor je mnoge pripovetke posvetio svojim prijateljima, bilo da je, kako kaže, bio inspirisan njihovim sudbinama, ili su mu ti prijatelji bili podsticaj da priču napiše. Tako u "Bogorodici Čajničkoj" postoje posvete senima Uroša i Gojka S. Ružičića, potom Nenadu Manojloviću, zahvaljujući kome je napisao priču o Branku Radičeviću, Miodragu Popoviću..., i - Sonji i Nikoli, unucima "bez kojih ne bi", prema priznanju ovog poznatog pisca, "ni bilo mojih pričanja priča".
Cvijić
