Borislav Pekić rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Živeo je u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić - Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine živeo je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Od 1948. do 1953. je bio na izdržavanju kazne u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš kao pripadnik SDOJ. Bio je osuđen na petnaest godina strogog zatvora, ali je 1953. godine pomilovan.
Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu Beogradskog univerziteta.
Radio je od 1958. do 1964. godine kao dramaturg i scenarista u filmskoj industriji i bio je autor je brojnih filmova. Prema njegovom tekstu Dan četrnaesti snimljen je film koji je predstavljao Jugoslaviju 1961. godine na filmskom festivalu u Kanu.
Prvi roman, Vreme čuda, objavljuje 1965. godine. Od 1971. godine živeo je i radio u Londonu.
Pekić je već Vremenom čuda izazvao veliko interesovanje široke čitalačke javnosti. Narednim knjigama svrstao se u vodeće i najplodnije jugoslovenske pisce. Nakon prve knjige objavio je portret Hodočašće Arsenija Njegovana (1970) za koji dobija NIN - ovu nagradu za roman godine, novelu Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana (1975), novelu Odbrana i poslednji dani (1977), sotiju Kako upokojiti vampira (Prva nagrada Udruženih izdavača 1977), i roman Zlatno runo, fantasmagoriju u sedam tomova (1978-1986, za koji dobija 1987. Njegoševu nagradu), a koji mnogi smatraju jednim od najznačajnijih savremenih proznih ostvarenja kod nas. Po mišljenju žirija ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih od 1982. do 1992. godine. Žanr romanom Besnilo (1983) Pekić je iz istorijske tematike odstupio i sačinio delo sa elementima trilera koji se zbiva na jednom od najvećih svetskih aerodroma – londonskom Hitrou. To je svojevrsna apokaliptična vizija sveta u kojem živimo. Knjiga je doživela je brojna izdanja. Pored Zlatnog runa i Godina koje su pojeli skakavci i ovaj roman je ušao u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnost od 1982. do 1991, po mišljenju čitalaca. I u sledećem objavljenom antropološkom romanu 1999, Pekić je ostao na tragu te negativne, često fantastične utopije (nagrada godine za naučnu fantastiku 1985).
Krajem 1984. godine, u izdanju "Partizanske knjige", izašla su Pekićeva Odabrana dela u 12 knjiga, za koja je dobio nagradu Udruženja književnika Srbije. Časopis Književnost dodeljuje mu 1986. "Povelju" povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa. Isto tako, za epos Atlantida (1988), dobija "Goranovu nagradu".
Godine koje su pojeli skakavci (knjiga prva), prema anketi dva beogradska dnevna lista, proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini. Knjiga je u kraćem vremenskom periodu doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom 1989. dobija nagradu za memoarsku prozu "Miloš Crnjanski". Zbirka gotskih priča Novi Jerusalim izdata je 1989. godine. Povelju "Majska rukovanja" za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od doma omladine "Budo Tomović" iz Podgorice.
Pisma iz tuđine (1987), Nova pisma iz tuđine (1989, nagrada Sent-Andreje "Jaša Ignjatović") i Poslednja pisma iz tuđine (1991. godišnja nagrada Grafičkog ateljea "Dereta" za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u publicistički domen ovog pisca. Esejistička proza, Sentimentalna povest britanskog carstva, objavljena u izdanju BIGZ-a (1992), doživela je tri izdanja. Posthumno je dodeljena počasna nagrada izdavača ovom delu 1993. Potom je BIGZ objavio knjigu Vreme reči (razgovori s Pekićem, priredio Božo Koprivica, 1993.), Odmor od istorije (eseji, priredio Radoslav Bratić, 1993), roman Graditelji (1994.) koji je 1995. godine bio BIGZ-ov bestseler, kao i Rađanje Atlantide (komentari, priredila Ljiljana Pekić, 1996.) takođe bestseler ovog izdavača. Dnevničke zabeleške Skinuto sa trake (izabrao i priredio Predrag Palavestra, 1996), bile su na bestseler listi "Narodne knjige" 1997. godine. Prvi tom komentara za Zlatno Runo pod naslovom U traganju za Zlatnim Runom (priredila Ljiljana Pekić) štampan je 1997. godine.
Pekić je autor oko 30 dramskih dela za pozorište, radio, televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio - televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Između ostalih Generali ili srodstvo po oružju (1972; Nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 186. stepenik – (1982; Prva nagrada Radio Zagreba). Povodom Dana Radio televizije Beograd dodeljena mu je 1987. diploma za osvojenu I nagradu na konkursu u kategoriji radio-dramske emisije. Drami Kako zabavljati gospodina Martina dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada "Knjeginja Milica" od strane pozorišta u Kruševcu 1991. godine, a novembra 1991. godine dobio je plaketu "Pečat" Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge.
Dela su mu prevedena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski.
Od 1968. do 1969. bio je član uredništva Književnih novina, a u 1990. učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista Demokratija, organa Demokratske stranke, čiji je bio jedan od osnivača, potpredsednik i član Glavnog odbora. Bio je dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik PEN-a. Centar Beograd, član PEN-a Centar London, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije Bi-Bi-Sija u Londonu. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Posthumno ga je Nj. K. V. prestolonaslednik Aleksandar odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa od strane "Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni" povodom 50. godišnjice Jugoslovenskog igranog filma.
Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu.
01.01.00
Glas javnosti
21.11.2001.
Prvo ekavsko izdanje "1999" Borislava Pekića
Antropološke povesti
BEOGRAD (Tanjug) - Izdavačka kuća "Nolit" odlučila je da objavi drugo, ćirilično ekavsko izdanje romana Borislava Pekića "1999" pošto je prvo iz 1984, štampano u Zagrebu, teško dostupno, rečeno je na predstavljanju tog dela.
Urednik Bojana Stojanović-Pantović je objasnila da roman, nastao kao omaž Orvelovoj "1984", nije uvršten ni u jedno izdanje Pekićevih izabranih dela iako je reč o jednom od najznačajnijih iz poslednje faze piščevog stvaralaštva. Pantović je rekla da je korišćeno kao predložak prvo izdanje "antropološke povesti", kako je Pekić nazvao knjigu, koje je moralo temeljno da se lektorski i korektorski obradi.
Podsetivši na dva druga Pekićeva vizionarska romana - "Besnilo" i "Atlantidu", Pantović je rekla da "1999" predstavlja deo trilogije u kojoj se autor bavi ključnim temama civilizacijskog razvoja na našoj planeti i sumornom pozicijom čoveka kao bića razuma, ali pre svega emotivno-etičkog sklopa.
Književni kritičar i teoretičar Dobrivoje Stanojević, koji se godinama bavi Pekićevim delom, primetio je da je "1999" antiutopijska knjiga u kojoj je autor inovirao žanr. On je rekao da roman daje "dobru dijagnozu bolesti savremene civilizacije i bolesti od kojih pati književnost".
01.01.00
Večernje novosti
20.11.2001.
ROMAN BORISLAVA PEKICA "1999" PRVI PUT NA SRPSKOM JEZIKU, U IZDANJU "NOLITA"
POSVETA ORVELU
Roman "1999", Borislava Pekica, jedino delo velikog pisca koje do sada nije bilo objavljeno na srpskom, ugledao je svetlo dana kod beogradskog "Nolita". U podnaslovu romana pise da je posvecen cuvenom Orvelovom delu "1984".
Ovo je ipak drugo izdanje pomenutog dela! Jos 1984. objavljeno je u Zagrebu, ali u izdanju slovenacke "Cankarjeve zalozbe", gde je za vrlo kratko vreme prodato u 30.000 primeraka. Samo neznatan deo tiraza dospeo je do srpskih citalaca, tako da su retke i biblioteke koje roman "1999" poseduju.
Urednica "Nolitove" biblioteke "Predskazanja" Bojana Stojanovic Pantovic objasnila je na jucerasnjem predstavljanju knjige kako je "1999" dospela do ovog izdavaca:
- Pekicev izdavac "Solaris" iz Novog Sada nije zeleo da otkupi autorska prava za ovo delo i tako se ono naslo kod nas.
- Pekic se ovim romanom ukljucuje u tradiciju predskazanja jednog od najvecih svetskih proroka Nostradamusa, po kome je na samom kraju XX veka trebalo da se dogodi smak sveta. Podstaknuta Orvelovim romanima o buducnsoti covecanstva, a posvecena negativnoj utopiji "1984" istog pisca, Pekiceva "antropoloska povest" predstavlja radikalan knjizevni izazov, koji na racionalan ali istovremeno zauman i poetski nacin nastoji da odgonetne aritmetiku govora o "pet covecanstava" u sest prica, zapravo mikroromana, "udaljenih milionima godina" - objasnila je sustinu romana Bojana Stojanovic Pantovic.
A knjizevni kriticar prof. Dobrivoje Stanojevic istice da je ovo knjiga o zlu, roman koji je svojevrsna dijagnoza mnogih modernih bolesti civilizaicje.
N. T.
01.01.00
Danas
20.11.2001.
"1999." 2001.
Pekicev poznati roman "1999.", nedavno se pojavio u okviru Nolitove biblioteke "Predskazanja". Ova antropolosko-vizionarska Pekiceva povest, istovremeno predstavlja i srpsku premijeru ovog dela objavljenog dosad jedini put u Zagrebu 1984. godine. Ovaj roman je Pekicev odgovor na Orvelovo delo "1984." i predstavlja jedno od kljucnih naslova iz Pekicevog opusa, podjednako visoko vrednovan i kod publike i kod kritike. Bojana Stojanovic - Pantovic , urednik u Nolitu, istakla je predstavljajuci "1999." novinarima, da ova Pekiceva anrtropoloska povest predstavlja radikalan knjizevni izazov koji na racionalan, ali zauman i poetski nacin nastoji da odgonetne aritmetiku govora o "pet covecanstava" u sest prica.
S. D.