01.01.00
Pollitika
05.01.2002.
KORENI I VRHOVI NAŠE DUHOVNOSTI
Sto najznamenitijih Srba
Prilikom izbora ličnosti korišćeni naučni, kulturni, istorijski i nacionalni, a ne ideološki kriterijumi. - Ko su bile najspornije ličnosti i ko je sve izostao
Izdavačka kuća "Princip" iz Beograda, osnovana 1992. godine, objavila je prvo izdanje knjige "100 najznamenitijih Srba" 1993. godine. Ova dragocena knjiga izazvala je tada veliku buru u našoj javnosti i čitav tiraž je brzo rasprodat.
U knjižarama se nedavno pojavilo drugo izdanje, istovetnog sadržaja, ali u novoj likovnoj opremi, čiji je autor Dobrilo M. Nikolić. Knjiga je objavljena uz blagoslov Njegove svetosti patrijarha srpskog gospodina Pavla.
U ovom strogom izboru nalaze se Stefan Nemanja, Stefan Prvovenčani i Sveti Sava, pa preko Vuka St. Karadžića, Petra II Petrovića Njegoša i Nikole Tesle, sve do Miloša Crnjanskog, Save Šumanovića, Meše Selimovića i Vaska Pope.
O ovom velikom događaju za našu kulturu razgovaramo sa Predragom Jeremićem, direktorom i glavnim i odgovornim urednikom izdavačke kuće "Princip".
o Ova knjiga je pravljena sa ambicijom da omeđi vrhove naše duhovnosti. Da li se u tome uspelo?
- To je, zapravo, knjiga o korenima i vrhovima naše civilizacije i duhovnosti. Od Nemanje i Svetog Save, koji je bio preteča u mnogo čemu, do Pupina, Tesle, Cvijića, Milankovića, Andrića, Crnjanskog koji su sam vrh ne samo naše nego i svetske nauke i kulture.
U vreme kada je nastala, knjiga je bila dvostruki odgovor. Onima spolja koji Srbiju i Srbe satanizuju i omalovažavaju i ovima u zemlji, režimu i "zvečećim patriotama", koji su od Srba pravili ono što oni nisu: najstariji, najveći, najpametniji, najhrabriji narod na svetu.
o Kada se pojavilo prvo izdanje, bilo je kritičkih tonova prema nekim ličnostima. Koje su ličnosti bile najspornije?
- Najsporniji je bio sam pristup. Prvi put, u ovakvim izborima, za ideologiju nije bilo mesta. Važni su bili strogi naučni, kulturni, istorijski i nacionalni kriterijumi. Dakle, najviša civilizacijska merila, uz nužnu dozu subjektivnosti.
Na Redakcioni odbor i na izdavača vršen je veliki pritisak. Nećemo sada o tome... Iako bi mnogi, na toj činjenici, posle 5. oktobra, gradili ako ne karijeru, a ono bar ugodnu političku poziciju. Dakle, sporni su bili Slobodan Janković, Nikolaj Velimirović, Jovan Dučić, Milan Nedić. Sporno je bilo i to što ima previše ličnosti iz crkve.
Samo tri žene
o Jedna od primedbi je bila i da je među znamenitim Srbima malo žena?
- Ta primedba je, nažalost, opravdana. U knjizi su samo Jefimija, Nadežda Petrović i Isidora Sekulić. Još nekoliko žena bilo je u najužem izboru. No, konkurencija je bila izuzetno jaka, a i naš balkanski mentalitet je, verovatno, imao malo uticaja. A, što se tiče Desanke Maksimović, naše velike pesnikinje, ona je, kao što je poznato, umrla početkom 1993, pre objavljivanja knjige, ali je zvanični spisak izabranih ličnosti bio završen i objavljen u svim našim medijima još u novembru 1992. godine. A kao što znate živi ljudi nisu bili u konkurenciji za izbor najznamenitijih.
o Ko, po vama, još zaslužuje da se nađe u ovom izboru?
- Zaslužuju još mnogi: Joakim Vujić, Marko Miljanov, Petar Bojović, Uroš Predić, Stefan Mitrov Ljubiša, Aleksa Šantić, Momčilo Nastasijević, Rastko Petrović, Ivan Đaja, Petar Lubarda... Svi oni nalazili su se na našoj najužoj listi, ali bilo je samo sto mesta.
o U ovom izdanju, pored ruskog i engleskog, pojavljuje se i rezime na nemačkom jeziku. Svojevremeno ste najavljivali da će knjiga biti prevedena na nekoliko evropskih jezika. Šta je bilo sa tom idejom?
- To obećanje ostvarili smo samo delimično. Knjigu smo preveli na engleski, uz veliki finansijski napor, i taj prevod, naših vrsnih prevodilaca, čeka već tri-četiri godine. Naravno, nema para za objavljivanje, a nijedna institucija nije ponudila bilo kakvu pomoć. U međuvremenu neki drugi tekstovi i rukopisi, pravljeni uglavnom makazama, prevođeni su na svetske i belosvetske jezike. Za knjigu koja bi bolje od svih naših suvoparnih deklaracija i diplomatskih napora prezentovala svetu naše prave vrednosti - nije bilo ni para, ni razumevanja. No, valjda će sve jednom doći na svoje mesto.
Zainteresovanost dijaspore
o Na kakav prijem kod čitalačke publike nailazi ovo drugo izdanje?
- Bez lažne skromnosti: na veoma dobar prijem. Za razliku od mnogih lažnih, promenljivih, sumnjivih ili varljivih vrednosti u knjizi "100 najznamenitijih Srba" čitalac nalazi prave, vrhunske, stalne i stabilne vrednosti.
Posebno interesovanje za ovu knjigu vlada u našoj dijaspori. Za kraj januara 2002. već je zakazana promocija u Beču, a pozivi su stigli i iz Ciriha, Ljubljane i Berlina.
o Kako "Princip" miri nacionalno i demokratsko načelo u svojim izdavačkim planovima?
- Odgovor je u malom, ali vrlo važnom slovu - i. Dakle između tradicionalnog, nacionalnog i modernog, demokratskog, civilnog treba stavljati i a nipošto ili kao što čine ostrašćeni sa ove ili one strane. Treba, naprosto, naći pravu meru. Poznavati, uvažavati i negovati svoju tradiciju i svoje nacionalne vrednosti i veličine i u isto vreme koračati demokratskim putevima, stremiti ka modernom, ka Evropi i svetu, i saradnji sa međunarodnom zajednicom.
To, naravno, nije ni lako ni jednostavno. Ali naša knjiga je puna takvih primera: sveti Sava, Vuk Karadžić, Jovan Cvijić, Mihailo Pupin, Miloš Crnjanski... dokazali su da je moguće ostati Srbin, a postati građanin sveta.
Izdavačko preduzeće "Princip" u okviru svojih skromnih mogućnosti pokušava da ovaj nauk naših velikana primeni što doslednije.
Zoran Radisavljević
01.01.00
Politika
18.11.2001.
VRHOVI NAŠE DUHOVNOSTI
Sto najznamenitijih Srba
Drugo izdanje knjige koje odavno nema u knjižarama objavila je izdavačka kuća "Princip" iz Beograda
Nedavno se kod nas pojavila knjiga čija je ambicija da "definiše korene i vrhove naše duhovnosti". Reč je jednom od kapitalnih dela naše kulture, knjizi "100 najznamenitijih Srba", koju je objavila izdavačka kuća "Princip" iz Beograda.
Prvo izdanje ove knjige, koje je, iako prećutno, odavno rasprodato, pojavilo se 1993. godine. Drugo izdanje, koje je upravo pred nama, objavljeno je zato što ove knjige nema u knjižarama, a čitaoci je traže. U tome nema ničega čudnog, tvrdi Predrag Jeremić, direktor "Principa", jer je ovu knjigu stručna javnost ocenila kao izuzetno vredno i značajno delo.
U redakcionom odboru, koji je sačinio izbor sto najznamenitijih Srba, bili su: Dragomir Vitorović, Sava Vuković, Pavle Ivić, Zvonimir Kostić, Vasilije Krestić, Dejan Medaković (predsednik), Miroslav Pantić, Danica Petrović i Dragoslav Srejović.
Prvi među najznamenitijim Srbima u ovom izboru, jeste Stefan Nemanja, pa sledi Stefan Prvovenčani, Sveti Sava, Domentijan, kralj Milutin, Teodosije, car Dušan, knez Lazar, Miloš Obilić, Jefimija...
Tu su i Marko Kraljević, Stefan Lazarević, Đurađ Branković, Dživo Gundulić, Arsenije III Čarnojević, Ruđer Bošković, Dositej Obradović, Karađorđe Petrović, Filip Višnjić, Miloš Obrenović, Vuk St. Karadžić, Petar II Petrović Njegoš, Josif Pančić, Branko Radičević, Đura Jakšić, J. J. Zmaj, Laza Kostić, Laza K. Lazarević, Mihailo Pupin, Slobodan Jovanović, Jovan Dučić, Nadežda Petrović, Branislav Petronijević, Borisav Stanković, Milan Rakić...
I tako sve do Milana Nedića, Isidore Sekulić, Petra Kočića, Jovana Skerlića, Milutina Milankovića, Nikolaja Velimirovića, Ive Andrića, Miloša Crnjanskog, Save Šumanovića, Meše Selimovića i Vaska Pope.
Ovu dragocenu knjigu, koja sadrži kratak sadržaj na engleskom, ruskom i nemačkom jeziku, likovno je opremio Dobrilo M. Nikolić.
Z. R.